Radiestezija

Koliko je star pojam radiestezije i kad se čovjek prvi put počeo njome baviti teško je reći. Prvi pisani tragovi sežu sve do 2590. godine prije Krista. Oni govore o primjeni rašljarstva u drevnoj Kini gdje su posebno školovani carski službenici pretraživali terene za gradnju nastambi kako ne bi bile građene na mjestima djelovanja ″zlih sila koje donose bolest i nesreću.″

Civilizacije Kelta, Etruščana, Egipćana, Perzijanaca, Medejaca i Rimljana koristile su se sposobnostima pojedinaca da u bespućima pronađu vodu ili da odrede zdrava mjesta na kojima su se gradili hramovi i nastambe. U srednjem vijeku rašljarstvo se sve više počelo upotrebljavati za otkrivanje podzemnih ruda. Alat koji se koristio nazvali su vilinske rašlje. Tek početkom 19. stoljeća počelo se ozbiljnije istraživati taj fenomen te je skinuta mističnost jer se dokazalo da nisu bitne rašlje nego senzibilnost osobe koja njima radi.

Kolijevka današnje radiestezije je Francuska odakle su počela širiti u ostale zemlje Europe i Amerike. Sama radiestezija se dijeli na dvije discipline: fizikalnu i mentalnu.

Kod toga koriste razne alate i pribor kao što su visak, L-antene, tenzor i elektronski uređaji. Kod toga svaki radiestezista mora sam odabrati alat koji mu najbolje odgovara to jest sa kojim će najbolje i najtočnije izvršiti detekciju prostora.

Dakle radi se o subjektivnoj metodi detekcije kod koje je senzibilitet radiesezista najbitniji faktor.

Najčešći alat je visak kojeg radiestezista drži u jednoj ruci dok mu druga služi kao antena. Kod tog radiestezist može mentalno ili na glas postavljati pitanja i određenim micanjem viska dobiti odgovore koji se najčešće svode na da – ne. Kod tog stranka vidi samo njihanje viska i vrlo će teško razumjeti što se dešava i od kud određeni odgovori. Zbog toga je bolje raditi sa L-antenama jer stranka ima i vizualnu sliku jer se antene na zračenju ukrste dok na neutralnom polju ostaju ravno.

Isto tako i elektronski uređaj koji se zvučno oglasi dok otklon na skali pokazuje intenzitet zračenja.

Kvalitetno lociranje štetnih zračenja jedna je od najbitnijih preduvjeta za postavljanje kvalitetne dijagnoze. Detektiramo dvije vrste zračenja: prirodna i tehnička. Tehnička su razni aparati i uređaji u kućanstvu kao i blizina trafostanica i dalekovoda te raznih drugih odašiljača i antena, sa čime su urbane sredine krcate.

Današnja znanost potvrđuje, da štetna zračenja direktno utječu na osjećanje i zdravlje ljudi. Dr. med. Ernst Hartman, voditelj istraživačkog centra za geologiju, naglašava: "Rak je bolest, uvjetovana gradskim životom iznad geopatogenih (zemaljsko štetnih) mjesta.

Kolikim bolesnicima s rakom bi mogli smanjiti tegobe, koliko slučaja metastaza bi mogli smanjiti i koliko bi ljudima život bio produžen samo s pravim položajem mjesta za spavanje."

Dogovorite besplatnu detekciju zračenja na tel:

091/7893 502  

[Spavanje] [Povijest] [Radiestezija] [Detekcija] [Mjerenje] [Zaštita] [Iskustva]