Vremenom se sve više naslućivalo da se radi o prirodnim pojavama podložnim fizikalnim zakonima te se nastojalo pronaći konkretne metode dokazivanja. Među prvim pokušajima „mjerenja“ pojavile su se rašlje, visak i slične „naprave“  Nedostatak tih metoda je što su to prvenstveno subjektivne metode i utjecaj „mjeritelja“ na ishod rezultata nije zanemariv. Također, veliki problem predstavlja nestručnost i nepoznavanje osnovnih fizikalnih zakona takvih „mjeritelja“ koji u većini slučaja niti znaju što pregledavaju niti intenzitet a kamoli dopuštene granice.

S početkom industrijalizacije, pojavljuju se i tehnički izvori zračenja, kojih je s napretkom znanosti, tehnologije a i potrošačke elektronike svaki dan sve više i više. Kako je rasla zagušenost životnog prostora tzv. elektrosmogom, tako je i spoznaja o pogubnosti i prirodnih i umjetnih (tehničkih) zračenja sve izraženija a pogotovo u današnje vrijeme kada je ekološka svijest sve jača. To područje je dugo vremena bilo nezanimljivo i zanemarivano, pa čak i namjerno ignorirano od strane velikih kompanija vlasnika izvora zračenja, iako je spoznaja o štetnosti električnih i magnetskih polja na primjer ispod dalekovoda već duže poznata.

Francuski fizičar i radiestezist Bovis je razlikovao najrazličitija zemaljska i kozmička zračenja i pri tome se koristio različitim pomagalima.

Poznato  je, da su Kitajci već prije tisuću godina   znali tražiti svemirska i zemaljska zračenja. Od tada i prvi podaci o »zmajevim crtama« . Kitajski car je imao i posebno izučene službenike, koji su prije početka gradnje svake stambene zgrade istražili gradilište, kako ne bi buduća zgrada bila na mjestu, gdje iz zemlje dolaze »zli duhovi«, koji donose nesreću i bolesti. Sa zdravim i štetnim zračenjem  bili su upoznati i stari Perzijanci, Kelti, Egipćani i drugi kulturni narodi.