|
Neke stanice srÄanog tkiva su specijalizirane za spontano, periodiÄno, odaÅ¡iljanje impulsa, tj.
oni su "pacemakeri". To znaÄi da spontano generiraju akcijski potencijal brže nego druge stanice. Primarni pacemaker srca odakle kreće podražaj za kontrakciju naziva se sinus-atrijski Ävor (SA-Ävor), a nalazi se
na mjestu gdje se spajaju glavna dovodna vena i desni atrij. Kada ove stanice spontano poÅ¡alju impuls on putuje trima provodnim vlaknima i dolazi do sekundarnog pacemakera koji se naziva atrioventrikularni Ävor (AV-Ävor).
ElektriÄki prijenos u AV-Ävoru se malo zadrži (0,1 sekundu) prije nego brzo ode u ventrikularni miÅ¡ić. Atriji su elektriÄki izolirani od ventrikula vezivnim tkivom, osim u toÄki (Hisov snop) gdje su vlakna koja
provode impuls iz atrija u ventrikul. Kucanje srca regulira se s vremena na vrijeme kako bi se prilagodilo metaboliÄkim potrebama za većim protokom krvi. I simpatiÄki i parasimpatiÄki sustav mijenjaju aktivnost
SA-Ävora i AV Ävora. ParasimpatiÄka stimulacija SA-Ävora usporava odaÅ¡iljanje impulsa i rad srca, dok parasimpatiÄka stimulacija AV-Ävora usporava prolaz impulsa kroz AV Ävor. Srce u mirovanju normalno je pod većim
utjecajem parasimpatikusa. SimpatiÄka stimulacija SA Ävora uzrokuje ubrzanje rada srca, a simpatiÄka stimulacija AV-Ävora uzrokuje brže provoÄ‘enje impulsa kroz AV-Ävor. Pored bržeg rada srca (pozitivni kronotropni
uÄinak) simpatiÄka stimulacija utjeÄe da se srÄani miÅ¡ić jaÄe kontrahira (pozitivni inotropni uÄinak). Bez utjecaja autonomnog živÄanog sustava brzina rada srca bila bi 100 otkucaja u minuti. Ali, s obzirom da je
srce pod stalnim utjecajem parasimpatikusa, brzina srca u odmaranju iznosi oko 70 otkucaja u minuti. Ukoliko se uÄinak parasimpatikusa blokira tada se brzina srca povisi na 150-180 otkucaja u minuti, jer prevladava uÄinak
simpatikusa koji ubrzava rad srca. Stoga je brzina rada srca, zapravo, rezultat ravnoteže između utjecaja parasimpatikusa i simpatikusa.
|