Sizofrenija

Definicija
Shizofrenija je razvojni duÅ¡evni poremećaj koji je karakteriziran gubitkom veze sa stvarnošću, halucinacijama, krivim uvjerenjima, nenormalnim razmiÅ¡ljanjem, ograniÄenim spektrom emocija, smanjenom motivacijom, te poremećenim socijalnim i radnim funkcioniranjem. Rano zapoÄeto lijeÄenje daje bolju prognozu. Prevalencija shizofrenije u svijetu iznosi 1%, a veća je u nižoj socio-ekonomskoj klasi. Incidencija je kod muÅ¡karaca najveća izmeÄ‘u 18 i 25 godina, a kod žena izmeÄ‘u 26 i 45 godina.

Å to je shizofrenija?

Shizofrenija je psihiÄka bolest, složeni poremećaj funkcije mozga koja se sastoji od skupa karakteristiÄnih simptoma. Shizofrenija oboljeloj osobi otežava, iskrivljava ili sasvim onemogućuje razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava. Zbog krivog prepoznavanja stvarnosti, logiÄno razmiÅ¡ljanje gubi svoje uobiÄajene odrednice i kreće se nama nerazumljivim i nelogiÄnim kolosjecima. PokuÅ¡ajmo si na trenutak zamisliti nemoguću situaciju, da smo se, ovakvi kakvi jesmo, naÅ¡li na nekom drugom planetu u drugoj galaksiji, gdje je izgled bića sasvim drugaÄiji, gdje je govor nerazumljiv, gdje su osjećaji nepoznati, obiÄaji Äudni, okolina ugrožavajuća, a stigli smo tamo i ne znajući kako, a ne znamo ni koliko ćemo ostati i sve je oko nas nestvarno, strano, zastraÅ¡ujuće. Eto, tako se nekako osjeća shizofreni bolesnik koji iz svog normalnog života odjednom, ili postupno, upadne u svijet psihotiÄnosti. Jasno je stoga da bolesnici u fazi bolesti ne mogu gajiti i pokazivati normalne osjećajne doživljaje prema drugim osobama, Å¡to im znatno naruÅ¡ava druÅ¡tveno funkcioniranje. Bolesnici mogu imati poteÅ¡koća s pamćenjem i ponaÅ¡anjem.

Kako je bolest dobila ime shizofrenija i Å¡to ono znaÄi?

U povijesti medicine, mnogi su veliki kliniÄari dali svoj doprinos razumijevanju koncepta shizofrenije. MeÄ‘u njima istaknuto mjesto imaju Emil Kraepelin, Eugen Bleuler i Kurt Schneider. Emil Kraepelin (1856.-1926.) izdvojio je i definirao dvije glavne skupine psihoza: prvu je nazvao "dementia praecox", a drugu "maniÄno-depresivna psihoza". "Dementia praecox" kasnije je nazvana "skupina shizofrenija", a naziv shizofrenija u psihijatriju je uveo Eugen Bleuler (1857.-1939.). Bleuler je pokuÅ¡ao izdvojiti karakteristiÄne znakove i simptome bolesti, te je uoÄio da je najbitnija karakteristika bolesti disocijacija, rascijep kognitivnog

(spoznajnog) i afektivnog (osjećajnog), te da upravo to dovodi do nefunkcioniranja liÄnosti. On uvodi termin shizofrenija prema grÄkim rijeÄima schizo = cijepam i fren = razum, duÅ¡a. Nadalje, Bleuler istiÄe da tijek bolesti nije uvijek kroniÄan niti prognoza nepovoljna te da je moguće povlaÄenje simptoma. Bleuler izdvaja dvije skupine simptoma: osnovne ili primarne i akcesorne ili sekundarne. Osnovni ili primarni simptomi izraz su same bolesti, a u njih ubraja poremećaj asocijacija, poremećaj afektiviteta (osjećajno zaravnjenje), autizam (izolaciju) i ambivalenciju, tzv. "sindrom 4A". U akcesorne ili sekundarne simptome ubraja poremećaje opažanja (halucinacije i iluzije), sumanute ideje i poremećaje psihomotorike. Kurt Schneider, treći europski psihijatar koji se bavio konceptom shizofrenije, dijeli simptome shizofrenije na simptome prvog i drugog reda te vjeruje da su simptomi prvog reda specifiÄni za shizofreniju. Simptomi prvog reda su: glasne vlastite misli, bolesnik razgovara s "glasom" u obliku sluÅ¡nih halucinacija, dva ili viÅ¡e glasova razgovaraju o bolesniku u trećem licu i komentiraju njegove postupke. Zatim se tu ubraja i osjećaj oduzimanja misli, osjećaj da drugi mogu Äitati bolesnikove misli i znati Å¡to on misli, nametanje ili kontroliranje volje i poriva, cenestetske halucinacije (halucinacije vezane za zbivanja u unutarnjim organima). Simptomi prvog reda po Kurt Schneideru ukljuÄeni su i u danas važeće dijagnostiÄke kriterije MeÄ‘unarodne klasifikacije bolesti i DijagnostiÄkog i statistiÄkog priruÄnika AmeriÄkog psihijatrijskog udruženja.

Je li netko u obitelji kriv za bolest?

Sama pojava bolesti praćena je snažim osjećajem krivnje kod Älanova obitelji. "Å to smo krivo napravili, Å¡to nismo napravili, a trebali smo napraviti?", Äesta su pitanja Älanova obitelji, najÄešće roditelja. Sama spoznaja da u obitelji imaju psihiÄki bolesnog Älana težak je teret s kojim se Älanovi obitelji trebaju nositi. Osjećaj krivnje, bez obzira na to koliko on nema stvarnog temelja, predstavlja dodatno teÅ¡ko opterećenje. Stoga uvijek, jedan od prvih koraka u susretu s tim obiteljima treba biti usmjeren k njihovom razuvjeravanju da u njih postoji ikakva krivnja, jer zaista nikakve krivnje tu nema! Tijek zbivanja je neizbježno iÅ¡ao u pravcu razvoja bolesti i ona se jednostavno morala pojaviti. Bez iÄije krivnje!

Kakav je kliniÄki tijek shizofrenije?

Težina poremećaja je razliÄita od bolesnika do bolesnika; od osoba koje uz svoju bolest mogu održati zadovoljavajuću kvalitetu života i radne sposobnosti, do osoba koje zbog poremećaja mogu izgubiti radnu sposobnost i Äija kvaliteta života može biti znatno niža od one prije poÄetka poremećaja. Shizofrenija je bolest koja se može uspjeÅ¡no držati pod kontrolom. Iako joÅ¡ uvijek posve ne znamo Å¡to uzrokuje shizofreniju, lijeÄenje može pomoći bolesnoj osobi da radi, živi s obitelji, ostvaruje prijateljske veze i uživa u životu. LijeÄenje se sastoji od farmakoloÅ¡kog lijeÄenja, psihosocijalnog l

ijeÄenja i rehabilitacije.
Shizofrenija najÄešće poÄinje u adolescenciji i mladenaÅ¡tvu, iako može poÄeti i kasnije.

Simptomi u poÄetku mogu biti neprimjetni poput teÅ¡koća pri koncentriranju i povlaÄenju iz druÅ¡tvenih odnosa. Okolina doživljava da je bolesnik drukÄiji, drukÄije izgleda, povlaÄi se od druÅ¡tva ili ne uspijeva u Å¡kolovanju ili na poslu. Kasnije se pojavljuju drugi simptomi koje psihijatri nazivaju psihotiÄnim simptomima. Za psihotiÄne simptome je Äesto karakteristiÄno da osoba koja ih doživljava vjeruje da su oni stvarni. Bolovati od psihoze znaÄi pogreÅ¡no prepoznavati stvarnost. Dijagnozu shizofrenije postavlja psihijatar kada bolesnik ima psihotiÄne simptome koji traju najmanje mjesec dana. NajÄešći psihotiÄni simptomi su: halucinacije (obmane osjetila, najÄešće sluha), sumanute (bolesne) ideje i nerazumljiv govor.

Prema razvoju i tijeku, shizofrenija je kroniÄna duÅ¡evna bolest, a nakon svakog akutnog pogorÅ¡anja i izbijanja bolesti, ostaju oÅ¡tećenja u osobnosti pacijenta- poremećaj miÅ¡ljenja i ponaÅ¡anja.

Dijagnoza
Dijagnoza se utvrÄ‘uje na temelju procjene kliniÄke slike, tijeka simptoma i znakova. Važne su i informacije od obitelji, prijatelja, okoline. KliniÄkim pregledom i anamnezom (uzimanjem podataka) treba iskljuÄiti psihoze uslijed tjelesnih poremećaja ili uzimanja droge, te primarne poremećaje raspoloženja s karakteristikama psihoze. Laboratorijskim pretragama potrebno je iskljuÄiti endokrinoloÅ¡ke ili neuroloÅ¡ke poremećaje koji se mogu manifestirati simptomima sliÄnim psihozi.

Oboljeli od shizofrenije Äesto, u razdobljima izmeÄ‘u psihotiÄnih epizoda, imaju izražene simptome depresije. Otprilike dva od deset bolesnika pokuÅ¡a poÄiniti samoubojstvo, a približno ih polovica u tome i uspije. Samoubojstvo je glavni uzrok smrti shizofrenih bolesnika, većinom mladih.
Samoubojstvo je u većine bolesnika rezultat depresije koja se pojavljuje kada su psihotiÄni simptomi vrlo slabo izraženi ili ih nema, a bolesnik ima sposobnost potpuno jasnog rasuÄ‘ivanja i uvida u svoju bolest. Ponekad samoubojstvo može biti posljedica sluÅ¡nih halucinacija ili sumanutih ideja.

Neki istraživaÄi vjeruju da okoliÅ¡ni Äinitelji mogu izazvati shizofreniju, odnosno pojavu bolesti. Postoje studije koje su pokazale da infekcija trudnice influencom ili neodgovarajuća prehrana u trudnoći, te komplikacije tijekom poroÄ‘aja mogu povećati rizik da dijete oboli od shizofrenije.
Skupina istraživaÄa vjeruje da je shizofrenija posljedica složenog meÄ‘udjelovanja genetskih i okoliÅ¡nih Äinitelja. Neke su osobe roÄ‘ene sa sklonošću obolijevanja od shizofrenije, a bolest se oÄituje u uvjetima jakog stresa ili traume.

Kod ljudi koji su skloni gore navedenim bolestima geopatoloÅ¡ka i tehniÄka zraÄenja znatno ubrzavaju oboljenja, i ona se brže manifestiraju, nego kod ljudi koji ne borave ili ne spavaju na takvom mjestu.

Ljudi zraÄenja podzemnih voda ne osjećaju u poÄetku, a kada poÄnu osjećati da neÅ¡to nije u redu već su dovoljno ili previÅ¡e napunjeni zraÄenjima te je njihov organizam u stanju težeg oÅ¡tećenja. Neutralizacijom Å¡tetnih mjesta organizam se najprije Äisti od tih energija, a dužim boravkom na izvorima neutraliziranih mjesta i nove pozitivne energije zapoÄinje, revitalizacija organizma i pomlaÄ‘ivanje stanica. OÅ¡tećenje tkiva se smanjuje, fiziologija mu je pravilna te se može postići produljenje životnog vijeka, Å¡to je već dokazano.

Dogovorite besplatnu detekciju zraÄenja na tel:

091/789 35 02
[Uvod] [Spavanje] [Zdravlje] [Radiestezija] [Detekcija] [Mjerenje] [Zastita]