Rak prostate

Prostata je žlijezda u reproduktivnom sustavu muškarca. Ona stvara i pohranjuje sjemensku tekućinu, koja je sastavni dio sperme. Veličine je lješnjaka, a smještena je ispod mokraćnog mjehura i ispred rektuma. Okružuje gornji dio uretre (mokraćne cijevi), cijevi u koju se prazni mokraćni mjehur. Ako se prostata poveća, može usporiti ili onemogućiti protjecanje urina.
Da bi njena funkcija bila normalna, potrebni su muški hormoni androgeni, od kojih je najvažniji testosteron.

Karcinom prostate je najčešći karcinom u muškaraca u SAD-u, osim karcinoma kože. Svake godine, više od jedne četvrtine dijagnosticiranih karcinoma u muškaraca, čini karcinom prostate. U ovom tekstu se spominju neki mogući uzroci karcinoma prostate, a također su opisani simptomi, dijagnoza i terapija.

RAZVOJ KARCINOMA PROSTATE

Karcinom započinje u stanici, koja je osnovna jedinica organizma. Normalno, stanice rastu, vrše svoje funkcije, dijele se (tako formirajući nove stanice) i na kraju umiru. Taj proces održava tijelo zdravim. Ponekad, ipak, stanice ne umru nego se nastavljaju dijeliti i stvarati nove stanice koje tijelo ne treba. Tako nastaje masa tkiva, odnosno tumor.

Tumori mogu biti benigni (dobroćudni) ili maligni (zloćudni).

  • Benigni tumori se obično mogu odstraniti i u većini slučajeva se više ne pojavljuju. Stanice benignih tumora se ne šire u druge dijelove tijela (ne metastaziraju). I, što je najvažnije, benigni tumori prostate ne ugrožavaju život.
  • Benigna hiperplazija prostate je abnormalan rast benignih stanica prostate. Prostata postaje veća, vrši pritisak na mokraćni mjehur i mokraćnu cijev i ometa normalan protok urina. Polovina muškaraca u SAD-u između 60 i 70 godina, i čak 90 % između 70 i 90 godina, imaju simptome benigne hiperplazije prostate. Kod nekih su simptomi toliko jaki da je potrebno liječenje.
  • Kod malignih tumora (karcinoma) stanice se abnormalne, dijele se bez kontrole i reda i ne umiru. Mogu prodrijeti i oštetiti susjedna tkiva i organe. Također se mogu odvojiti i ući u krvotok i/ili limfni sustav. Tako se karcinom širi od primarnog sijela tumora (metastazira) i formira sekundarne karcinome u drugim organima.

Kada se karcinom prostate širi (metastazira) izvan prostate, zloćudne stanice (stanice karcinoma) se mogu naći u obližnjim (lokalnim) limfnim čvorovima. Ako su one tamo prisutne, to znači da su možda proširile i na druge dijelove tijela druge limfne čvorove i druge organe, kao što su kosti, mokraćni mjehur ili rektum. Sekundarni karcinomi su građeni od iste vrste abnormalnih stanica i imaju isti naziv kao i primarni karcinom. Na primjer, ako karcinom

prostate metastazira u kosti, tumorske stanice u novom tumoru su stanice karcinoma prostate, i takav karcinom se nazivametastatskim karcinomom prostate, a ne karcinomom kosti.

Uzroci nastanka karcinoma prostate nisu potpuno jasni. Znanstvenici proučavaju čimbenike koji mogu povećati rizik, a to su:
dob (u SAD-u većina oboljelih je starija od 55 godina, a prosječna dob bolesnika u vrijeme dijagnosticiranja bolesti je 70 godina

karcinom prostate u obitelji (rizik od razvoja karcinoma prostate je puno veći ako ga imaju otac ili brat)
rasa ( karcinom je puno češći kod crnaca nego kod bijelaca, a rijedak kod Azijata)
prehrana (rizik povećava hrana bogata životinjskom mašću, a smanjuje prehrana bogata voćem i povrćem)

Iako su neka istraživanja pokazala da vazektomija povećava vjerojatnost razvoja karcinoma prostate, većina se s tim ne slaže. Za sada ima malo dokaza da benigna hiperplazija prostate, pretilost, smanjena tjelesna aktivnost, pušenje, ili seksualno prenosivi virusi povećavaju rizik od razvoja karcinoma prostate.

Izlaganje zračenju je jedan od većih rizika za dobivanje raka prostate osobito ako se Čvor ili križanja Hartmanovih linija nalazi na mjestu prostate.

Pedesetih godina prošlog stoljeća , Dr. Hartmann je načinio pokus zarazivši 10.000 miševa tumorskim stanicama. Polovicu krletki sa miševima postavio je na čvorove zračenja, a polovicu na neizložena mjesta. Nakon 45 dana svi miševi u krletkama na čvorovima su uginuli. Na 70 % miševa koji su boravili na neozračenim mjestima nisu se mogle otkriti tumorske stanice - ozdravili su bez tretmana, 25% ih je bilo živo, sa tumorom koji nije napredovao, a 5% ih je uginulo.

Dogovorite besplatnu detekciju zračenja na tel:

099/25 25 022
[Uvod] [Spavanje] [Zdravlje] [Radiestezija] [Detekcija] [Mjerenje] [Zastita]