Rak debelog crijeva je jedan od najčešćih u Sjedinjenim Državama. Od njega obolijevaju i muškarci i žene, i to najčešće stariji od 50 godina.
Istraživanja raka mnogo su pridonijela u borbi protiv raka debelog crijeva. Danas manje ljudi umire od te bolesti i poboljšana im je kvaliteta života zbog dostupnost najnovijih i zasad najvjerodostojnijih informacija o raku, a koje se mogu naći i na Internetu.

Dugotrajna izloženost zračenju (radno mjesto, krevet) kao i senzibilitet osobe izložene zračenju pogoduju razvoju raznih bolesti. Smatra se da ako krevet stoji na mjestu izloženom zračenju da osoba ima velike šanse u slijedećih 2-8 godina oboljeti od teže bolesti. radi li se pak o izloženom zračenju na čvoru ( križanju dvije linije zračenja) tada u kratko periodu nastupa teže oboljenje i smrt.

Dijagnosticiranje raka debelog crijeva poteže mnoga pitanja koja zahtijevaju jasne i razumljive odgovore. Nadamo se da će vam u tome pomoći ovaj tekst koji sadrži informacije o simptomima, otkrivanju i liječenju kako bi znali što više o mogućim uzrocima i načinima sprječavanja raka debelog crijeva. Ta saznanja mogu oboljelima i njihovim obiteljima olakšati borbu protiv ove bolesti.

tumor, a oni mogu biti benigni ili maligni.

BENIGNI TUMORI nisu rak. Mogu se odstraniti i u većini slučajeva se ne vraćaju. Stanice se kod benignih tumora ne šire na druge dijelove tijela. Oni najčešće nisu opasni po život.
MALIGNI TUMORI jesu rak. U malignim tumorima stanice se nekontrolirano dijele, pa tako mogu uništiti okolna tkiva. Stanice raka mogu iz malignog tumora ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode i čuvaju stanice koje se bore protiv infekcija i bolesti) taj proces naziva se metastaza i pokazuje kako se rak širi od primarnog tumora i stvara nove, sekundarne tumore u drugim dijelovima tijela.

POLIPI. Polipi su benigne izrasline na unutrašnjoj stjenci debelog crijeva. Dosta su uobičajeni kod osoba starijih od 50 godina, a neke vrste polipa povećavaju rizik nastanka raka debelog crijeva. U rijetkim slučajevima, a to je nasljedno, u debelom crijevu razvijaju se stotine polipa koji će, ako se ne liječe, vjerojatno uzrokovati pojavu raka debelog crijeva.

OSOBNA POVIJEST BOLESTI. Ženama koje su imale rak jajnika, maternice ili dojke povećan je rizik nastanka raka debelog crijeva, a također se može pojaviti i drugi put kod osoba koje su već imale rak debelog crijeva.

DOB. Rak debelog crijeva učestaliji je kod starijih ljudi, pogotovo kod starijih od 50 godina, ali može se pojaviti i ranije, u rijetkim slučajevima čak i u pubertetu

Mjesto boravka: Ispitivanja na 200 ispitanika sa oboljenjem raka debelog crijeva 72% je boravilo na mjestu koje je zračilo. 51% posto oboljelih je sjedilo na radnom mjestu gdje je bio Hartmanov čvor. Ostali su spavali na Hartmanovoj liniji, a 12 osoba je bilo pod utjecajem Curryja.

PREHRANA. Rak debelog crijeva vjerojatniji je kod ljudi koji uzimaju visokokaloričnu hranu bogatu mastima, a siromašnu vlaknima. Još uvijek se vrše istraživanja koja bi pokazala kako ti i ostali prehrambeni faktori utječu na razvoj raka debelog crijeva.

OBITELJSKA POVIJEST BOLESTI. Nastanak raka debelog crijeva vjerojatniji je kod osoba čiji su bliski rođaci (roditelji, braća, sestre, djeca) imali ili imaju rak debelog crijeva, pogotovo ako su ga imali u mladosti. Vjerojatnost pojavljivanja raka je veća ako više članova obitelji ima rak debelog crijeva.

GNOJNA UPALA DEBELOG CRIJEVA povećava mogućnost nastanka raka debelog crijeva.

Ovi faktori ne jamče pojavu raka debelog crijeva, ali povećavaju vjerojatnost njegovog nastanka. Bilo bi dobro o njima razgovarati s liječnikom jer on može predložiti način kako smanjiti vjerojatnost pojave raka debelog crijeva i isplanirati raspored kontrolnih pregleda.

Kako smanjiti rizik pojave raka

Danas se sve više provode istraživanja o uzrocima i prevenciji raka debelog crijeva, a ona pokazuju da se ta bolest postupno razvija iz benignih polipa. Otkrivanje u ranoj fazi i uklanjanje polipa može pomoći u sprječavanju raka debelog crijeva. U istraživanjima se ispituje utjecaj prestanka pušenja; uzimanja prehrambenih dodataka, aspirina i sličnih lijekova; smanjenja konzumacije alkohola i povećane tjelesne aktivnosti na prevenciju raka debelog crijeva. Neki stručnjaci smatraju da niskokalorična prehrana siromašna mastima, a bogata vlaknima ima utjecaj u prevenciji raka debelog crijeva.

Otkriveno je da promjene na određenim genima (osnovne jedinice nasljeđivanja) povećavaju rizik pojave raka debelog crijeva. Osobama koje u obitelji imaju nekoliko oboljelih od raka debelog crijeva može pomoći razgovor s genetičkim savjetnikom koji će napraviti test u kojem se vidi je li došlo do kakve genske promjene koja bi povećala vjerojatnost nastanka raka debelog crijeva. Ako je došlo do takve promjene to ne mora značiti da će se pojaviti rak debelog crijeva, ali bi u tom slučaju bilo dobro razgovarati s liječnikom o načinima prevencije i ranog otkrivanja te bolesti.

Osobe sa bilo kojim faktorom rizika raka debelog crijeva trebale bi se savjetovati s liječnikom o tome kada treba početi dolaziti na preglede, koje testove i koliko često treba provesti. Liječnik će predložiti jedan ili više navedenih testova koji se rabe za otkrivanje polipa, raka ili drugih nepravilnosti čak i ako osoba koja se testira nema nikakve simptome.

Test na okultno krvarenje u stolici (Hemo-Occult test) je test kojim se dokuje prisutnost krvi u stolici koja je nevidljiva golim okom. Zbog svoje točnosti i jednostavne uporabe ova metoda je danas prihvaćena kao prikladna skrining metoda ranog otkrivanja karcinoma debelog crijeva. Pretraga se izvodi na način da pacijent dobije dijagnostički kit u kojem se nalazi četkica kojom se prebriše površina stolice i nakon toga uzorak razmaže u prozorčić na kontrolnoj traci u kitu ili se odnese u laboratorij.

Pozitivna reakcija analiziranog kita odnosno otkrivanje tragova krvi u stolici postavlja sumnju na karcinom debelog crijeva i ukazuje na potrebu daljnjeg testiranja. U tom smislu provode se daljnje dijagnostičke metode kao što su kolonoskopski pregled ili proktosigmoidoskopija i irigografski pregled s dvostrukim kontrastom. Treba naglasiti da iako su najčešći uzrok krvarenja iz debelog crijeva hemoroidi odnosno venska proširenja hemoroidalnih vena, s obzirom na učestalost i lošu prognozu kolorektalnog karcinoma, svako krvarenje iz debelog crijeva se promatra kao ozbiljan simptom te se smatra karcinomom dok se ne dokaže suprotno.

Kolonoskopija i sigmoidoskopija su endoskopske metode kojima se pregledava sluznica debelog crijeva. To su visokoosjetljive metode u otkrivanju čak i najsitnijih lezija, manjih od 5 mm promjera, što omogućuje otkrivanje premalignih i malignih lezija u vrlo ranoj fazi. Obje metode osim što su dijagnostičke omogućuju i terapijski postupak otklanjanja tvorbe koja se obavlja najčešće u aktu samog dijagnostičkog postupka. Uklonjena tvorba se zatim šalje na patohistološku analizu (PHD) kojom se utvrđuje definitivna dijagnoza, odnosno da li se radi o dobroćudnoj ili zloćudnoj leziji.

Osnovna razlika između kolonoskopije i sigmoidoskopije jest u opsežnosti pregleda debelog crijeva, pri čemu sigmoidoskopija omogućava pregled debelog crijeva samo do silaznog dijela debelog crijeva (sigme), dok kolonoskopija omogućuje pregled skoro cijelog debelog crijeva. S obzirom na činjenicu da je 40% svih karcinoma debelog crijeva smješteno iznad područja sigme u većini slučajeva se preporuča obaviti totalnu kolonoskopiju.

Kolonoskopski pregled se vrši tako da liječnik kroz anus umeće, tanku, fleksibilnu cjevčicu te ukoliko se otkriju sumnjive tvorbe, najčešće polipi (izbočenja sluznice u obliku peteljke), liječnik uklanja tvorbu te šalje tkivo u laboratorij na patohistološku obradu. Iako nisu svi polipi zloćudni, karcinom debelog crijeva nastaje upravo iz takvih polipa, te se iz tog razloga svi polipi preventivno odstranjuju. Sama kolonoskopija traje 20 do 45 minuta, nije bolna, ali za pojedine pacijente može biti neugodna te se pacijentu obično daje sedativ. Prije same pretrage potrebno je napraviti pripremu, odnosno očistiti crijeva posebnim preparatima koji se piju dan do dva prije same kolonoskopije.

Irigografija s dvostrukim kontrastom jest rendgenska metoda pregleda koja pomoću kontrasta barijeve kaše i upuhnutog zraka omogućava pregled debelog crijeva. Pretraga se obavlja na način da pacijent leži na stolu, a barijeva kaša se retrogradno putem cjevčice kroz anus unosi u debelo crijevo. Rendgenskim snimanjem se na posebnom ekranu - fluoroskopu prati prolaz barijeve kaše kroz crijeva, koji u slučaju tvorbe na sluznici crijeva ocrtava određeni defekt u prikazu koninuiteta crijeva ili pokazuje nemogućnost jednoličnog prolaza kontrasta.

Nalaz se smatra urednim ukoliko kontrast normalno prolazi crijevom i jednoliko se prikazuje kontinuitet crijevne stjenke. Treba naglasiti da ova metoda nije toliko osjetljiva kao endoskopske metode za dijagnosticiranje manjih polipa (manjih od 1 cm) te se zato preporuča napraviti i kolonoskopiju.

Tumorski markeri ili biljezi su također jedna od metoda koja se koristi u dijagnostici tumora debelog crijeva. Radi se o biokemijskoj pretrazi krvi kojom se dokazuju specifični proteini koji iako nisu strogo specifični za taj tumor, u slučaju bolesti se nalaze u povećanoj količini. Od svih poznatih tumorskih markera u dijagnostici karcinoma debelog crijeva najčešće se određuje karcinoembrijski antigen (CEA). Važno je napomenuti da ovaj test nije specifičan za kolorektalni karcinom jer povišene vrijednosti CEA mogu postojati i kod drugih zloćudnih oboljenja kao što su karcinom dojke, pluća, želuca te se stoga određivanje tumorskog biljega rabi u svrhu dodatne potvrde zloćudne bolesti te u praćenju recidiva odnosno ponovnog javljanja tumora nakon provedenog liječenja.

Endorektalni ultrazvuk (UZV) jest ultrazvučni pregled kojim se pomoću ultrazvučne sonde uvedene kroz anus pregledava crijevna stjenka. Ova pretraga se najčešće koristi kao metoda kojom se procjenjuje dubina prodora već dijagnosticiranog tumora u samu crijevnu stjenku i okolno tkivo.

Ostale metode kao što su ultrazvuk abdomena (UZV), kompjuterizirana tomografija (CT) te magnetska rezonancija (MR) ili rendgen pluća (RTG) se koriste u svrhu otkrivanja širenja odnosno metastaza na ostalim organima.

RUČNI PREGLED REKTUMA ( DIGITOREKTALNI PREGLED). Liječnik rukom traži abnormalna područja u rektumu.v

Karakteristični simptomi

Uobičajeni simptomi koji upućuju na rak debelog crijeva su:

• Promjena u radu crijeva
• Proljev, zatvor
• Krv u stolici
• Oskudnije stolice nego inače
• Osjećaj nelagode u trbuhu (česti bolovi, nadutost, grčevi)
• Gubitak težine
• Učestali umor

PORAST RAKA DEBELOG CRIJEVA U HRVATSKOJ

Prema podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, rak debelog crijeva drugi je najčešći oblik raka u muškaraca (iza raka pluća) i u žena (iza raka dojke). Od ukupnog broja dijagnosticiranih slučajeva raka u Hrvatskoj na ovo zločudno oboljenje otpada 15% slučajeva u muškaraca i 13% slučajeva u žena.

Alarmantni podaci koji govore o porastu broja novih slučajeva raka debelog crijeva, pri čemu se broj novo dijagnosticiranih povećao u razdoblju od 1983. do 2004. godine se s 1186 na 2653 (124%) doveo je do potrebe izrade nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva koje je pokrenulo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Vlade Republike Hrvatske.

Osnovni razlog važnosti ranog otkrivanja tumora debelog crijeva jest i činjenica da kolorektalni karcinom je zloćudno oboljenje s lošom prognozom i visokom stopom smrtnosti jer je u pravilu u trenutku dijagnosticiranja manje od 10% svih karcinoma debelog crijeva lokalizirano samo na stjenci crijeva i većina ih je već u fazi proširenosti i metastaziranja.

Rak debelog crijeva ili kolorektalni karcinom je inače jedan od najčešćih oblika zloćudnih oboljenja u svim razvijenim zemljama sa zabrinjavajućim trendom porasta učestalosti. Smatra se da će u razvijenim zemljama od raka debelog crijeva tijekom života oboljeti približno 4,6% muškaraca i 3,2% žena, a omjer incidencije i mortaliteta između muškaraca i žena iznosi 1,05:1.

Rizik od razvoja raka debelog crijeva znatno raste nakon 40. godine života, a 90% svih karcinoma otkrije se u osoba starijih od 50 godina. Svaka osoba starija od 50 godina nosi 5% rizika da će do 74. godine razviti rak debelog crijeva, odnosno 2,5% rizika da će umrijeti od raka debelog crijeva.

Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva ima za cilj što ranije dijagnosticiranje što bi u petogodišnjem razdoblju rezultiralo smanjivanjem smrtnosti od raka debelog crijeva za 15%. Programom je obuhvaćena ukupna populacija u dobi od 50 do 74 godine, a svi građani imaju jednaku mogućnost sudjelovanja u programu probira, što znači i oni socijalno najugroženiji.

Dogovorite besplatnu detekciju zračenja na tel:

091/789 35 02