Bubreg je parni tubulozni žljezdani organ, smješten retroperitonealno pored kičme u visini dvanaestog rebra i to tako da desni bubreg leži nešto niže od lijevog. Bubreg je izgrađen od kortikalne i medularne tvari.

Kada čovjek napravi poremećaj u prirodi ona se štiti patogenim zračenjima i njihovom emisijom. Karakterističan primjer su čvorovi nazvani po dr. medicine Ernstu Hartmannu, njemačkom liječniku iz Eberbacha koji ih je znanstveno obradio i dokazao malignost. Ti čvorovi sjecišta su magnetskih silnica zemljinog magnetskog polja. Oni u određenom pravilnom rasporedu čine globalnu mrežu koja isijava, odnosno emitira magnetsku energiju zemlje.

elastične stjenke mjehura se rastežu i šire kako bi pohranile mokraću. One se međusobno priljube kad se mokraća isprazni kroz mokraćnu cijev van iz tijela.

Selektivnom filtracijom bubreg odstranjuje suvišne tvari stvarajući mokraću, dok potrebne tvari vraća organizmu. Zbog toga je uloga bubrega u procesu održavanja optimalnog kemijskog sastava tjelesnih tekućina veoma važna. Bubreg djeluje brzo i svaku promjenu u sastavu tjelesnih tekućina prevede u promjenu sastava mokraće.

Urološki sustav podložan je brojnim prirođenim anatomskim varijacijama, deformacijama i anomalijama. Neke od njih uzrokuju teškoće, a druge ne. Tako ljudi mogu imati dvostruke bubrege, dvostruke mokraćovode, izostanak jednog bubrega, bubrege smještene u zdjelici, oba bubrega smještena na istoj strani ili, pak, bubrege čiji se donji polovi spajaju (tzv. potkovati bubreg). Te anomalije rjeđe su uzrok tegoba kod pacijenata.
No, neke anomalije će uzrokovati tegobe. Ako je, primjerice, jedanbubregmanji, s manjom dovodnom arterijom, pacijent će često patiti od visokog arterijskog tlaka, i to već u ranoj mladosti. Poseban problem su policističnibubrezi, genski uzrokovana anomalija u kojoj je zdravo tkivo obaju bubrega u znatnoj mjeri zamijenjeno cističnim vodenastim strukturama. Takvi bubrezi ne rade ili slabo rade, što rezultira ranom smrću ili visokim krvnim tlakom. Nažalost, uglavnom su i znatno uvećani, pa se kod takvog djeteta pluća loše razvijaju jer nema dovoljno prostora za njihov razvoj

Mnoga djeca imaju probleme zbog povratka(refluksa)mokraćeizmokraćnogmjehura u mokraćovode, što često uzrokuje bubrežne infekcije. U težim slučajevima izvodi se operativna korekcija ušća mokraćnog mjehura, a lakši se slučajevi katkad spontano korigiraju rastom djeteta.

Stečene anatomske varijacije - Najčešće su bubrežneciste, prisutne kod velikog broja pacijenata, češće starijih. Obično nemaju nikakav klinički značaj, iako dovode do brojnih ponovljenih ultrazvučnih pregleda zabrinutih pacijenata.
Jake bolove i tegobe kod odraslih često izazivaju bubrežnikamenci u bubrežnom kanalnom sustavu. Uzrokuju pritisak na izvodne kanale, zaglave se u mokraćovodima ili na izlazu iz mokraćnog mjehura, pri čemu izazivaju vrlo jake bolove te uzrokuju djelomičnu ili potpunu nemogućnost otjecanja mokraće iz bubrega. Ako to dugo traje, dolazi do anatomskih promjena bubrega i oštećenja njihove funkcije, što može rezultirati i prestankom rada bubrega.
Vrlo često bubrezi su i sijelo upala, čiji uzročnici (uglavnom bakterije) iz mokraćnih putova dopiru do bubrega. Zato je bitna higijena spolnih organa kod djece i odraslih kako ne bi došlo do kontaminacije materijalom iz stolice. Mikroorganizmi do bubrega mogu dospjeti i putem krvi, iako rjeđe (nekad često, a danas rjeđe, uzročnik tuberkuloze napadao je i bubrege i mokraćni sustav).
Tumoribubrega mogu biti dobroćudni i zloćudni. Dobroćudni su najčešće angiomiolipomi, a razmjerno su česti zloćudni tumori adenokarcinomi bubrega (hipernefromi), a kod djece Wilmsov tumor. Nisu rijetki ni zloćudni tumori mokraćovoda i mokraćnog mjehura - tumori prijelaznog epitela. Dokazano je kako su pušači znatno podložniji razvoju zloćudnih tumora bubrega i mokraćovoda!

Zloćudne (maligne) bolesti

Rijetki oblici karcinoma bubrega su nasljedni, neki nastaju zbog poremećaja kromosoma, a bubrežne ciste kod hemodijaliziranih bolesnika mogu postati maligne.

Klinička slika
Najčešće prisutni znaci bolesti su makro - ili mikrohematurija, praćene boli u slabinama, te opipljivom masom u abdomenu i sistemskim simptomima kao što su vrućica, umor, gubitak na težini, anemija. Prisutan može biti i paraneoplastički sindrom koji uključuje vrućicu nepoznatog porijekla, povećanu razinu kalcija, izlučivanje mlijeka iz dojki, Cushingov sindrom, povećanu razinu crvenih krvnih zrnaca, te povišeni krvni tlak. Nalazi jetrenih enzima također mogu biti poremećeni.

Dijagnostička obrada
Dogodi se da se povećani bubrežni karcinom slučajno otkrije ultrazvukom (UZV) ili kompjutorskom tomografijom (CT). Pretraga magnetskom rezonancom (MR) daje detaljniji prikaz tumora i njegovog prodiranja u okolne strukture, a renalnom arteriografijom se mogu prikazati krvne žile tumora. Rendgenska snimka pluća neophodna je, jer su metastaze u plućima vrlo česte.

Prognoza
Postotak petogodišnjeg preživljenja je oko 70% ako je tumor ograničen na bubreg, a manji od 5% ukoliko su prisutne udaljene metastaze.

Liječenje
Metastatske faza bolesti ne reagira na hormonsku ili kemoterapiju, a izlječenje se ponekad može postići ekscizijom solitarnih metastaza. U nekih pacijenata primjena imunoterapije smanjuje tumor i produžuje preživljenje. Interleukin-2 je odobren u terapiji metastatske faze bubrežnog karcinoma; različite kombinacije ovog lijeka i drugih pripravaka su ispitivani. Spontano povlačenje metastatskih lezija nakon odstranjenja bubrega zahvaćenog tumorom je rijetko.

Transabdominalno radikalno odstranjivanje zahvaćenog bubrega uz odstranjivanje regionalnih limfnih čvorova je standardno liječenje i daje objektivnu priliku za izlječenjem ukoliko je tumor još lokaliziran.

Dogovorite besplatnu detekciju zračenja na tel:

091/789 35 02