Leukemija

Jedini mjerimo sve vrste zračenja


Leukemija je maligna bolest koštane srži i limfnih čvorova. Riječ leukemia na grčkom znači bijela krv. U Hrvatskom narodu uobičajen je opis leukemije kao bolesti u kojoj se krv pretvara u vodu. U većini slučajeva maligna pretvorba događa se u bijelim krvnim stanicama, premda se može dogoditi i u drugim stanicama koje sudjeluju u stvaranju krvi. Bijele krvne stanice, leukociti, sudjeluju u obrani organizma od mogućih infektivnih i drugih patogenih organizama. Stvaranje i razaranje stanica koštane srži strogo je kontroliran proces u kojem sudjeluje više mehanizama od kojih neki ni do danas nisu poznati.

U leukemiji dolazi do poremećaja mehanizama regulacije, što se očituje prekomjernim rastom i bujanjem bijelih krvnih stanica i njihovih stanica prethodnica. Maligne bijele krvne stanice ne izgledaju normalno niti izvršavaju svoju normalnu funkciju. Zbog nekontroliranog bujanja malignih stanica dolazi do potiskivanja normalnih stanica u koštanoj srži, što posljedično uzrokuje njihovu manju proizvodnju te nedostatak u perifernoj krvi. Nedostatak normalnih stanica krvi uzrokuje nastanak simptoma koji nisu karakteristični samo za leukemiju.



U bolesnika s leukemijom najčešće se opažaju simptomi: zimica, temperatura ili tresavica slabost i nemoć učestale infekcije gubitak teka i težine spontana pojava sitnih crvenih točkica po tijelu veličine glave pribadače (petehije) spontana pojava modrica po tijelu bljedilo kože i sluznica brzo umaranje pri naporu bezbolno povećanje limfnih čvorova povećanje slezene i/ili jetre noćno znojenje bolovi u kostima. Većina simptoma ovisi o mjestu nastajanja malignih leukemijskih stanica te o njihovom ukupnom broju. Simptomi se javljaju slično kao i kod tumora organa kada veličina tumora (broj leukemijskih stanica) pređe kritičnu granicu. Leukemija se pojavljuje u svakoj životnoj dobi, praktički od rođenja pa do smrti.

Klasifikacija leukemija Leukemije se primarno dijele u dvije velike grupe, akutne i kronične. Ovisno o stanici u kojoj se dogodila maligna pretvorba leukemije se dalje dijele u mijelocitne i limfocitne. U slučajevima kada se maligna pretvorba dogodila u limfocitima govori se o akutnoj limfocitnoj i kroničnoj limfocitnoj leukemiji. Ako se ta pretvorba dogodila u granulocitima tada se leukemije dijele u akutne mijelocitne i kronične mijelocitne leukemije. U dijelu medicinske literature naziv mijelocitna zamijenjen je sa mijeloična (op. autora). Akutna i kronična limfocitna leukemija nastaje u limfocitima krvi i koštane srži te u stanicama limfnih čvorova. Ta bolest karakterizirana je povećanjem onih organa koji sudjeluju u radu imunološkog sustava čija su glavna komponenta limfociti. U ovog oblika leukemije prvi simptomi mogu biti povećanje limfnih čvorova, slezene ili tonzila. Na slici 1. prikazan je izgled koštane srži u bolesnika s akutnom lifmocitnom leukemijom. Vide se velike stanice (blasti) kompaktne citoplazme uz rubno smještenu jezgru. Akutna limfocitna leukemija dijeli se u tri tipa (ALL-L1 do ALL L-3). Akutna i kronična mijelocitna leukemija zahvaća stanice koje tvore granulocite. Te stanice brane naš organizam od bakterija, gljivica ili drugih infektivnih čimbenika. U bolesnika s akutnom ili kroničnom mijelocitnom leukemijom u pravilu nema povećanja limfnih čvorova ili tonzila. U bolesnika s kroničnom mijelocitnom leukemijom karakterističan je znak povećanje slezene koje je u nekim slučajevima prvi znak bolesti i dovodi bolesnika k liječniku. Na slici 2. prikazana je karakteristična slika infiltracije koštane srži velikim stanicama (blastima) pjenušave citoplazme koje praktički zauzimaju cjelokupan prostor normalne koštane srži. Akutna mijelocitna leukemija dijeli se u 8 podtipova (od AML M1 do AML M8). U bolesnika s kroničnom mijeloičnom leukemijom karakterističan je nalaz povećanih vrijednosti leukocita u perifernoj krvnoj slicu. Vrijednosti leukocita mogu biti i preko 100x109/l. U krvnoj slici prisutni su svi razvojni oblici granulocita. U većine bolesnika s kroničnom limfocitnom leukemijom prvi znak bolesti je povećani broj leukocita i to na račun povišenih vrijednosti limfocita (slika 4.). Vrijednosti leukocita mogu biti i preko 200x109/L uz prisutnost i više od 90% zrelih lifmocita u diferencijalnoj krvnoj slici.


	Uzrok Uzrok leukemija je nepoznat, ali je uvijek povezan s oštećenjem deoksiribonukleinske kiseline (DNK). Ta oštećenja mogu biti nevidljiva na razini gena ili uzrokovana promjenama u cijelom kromosomu ili u njegovu dijelu. Za sada se zna da je maligna pretvorba uzrokovana aktivacijom gena koji djeluju promotorski na dijeljenje, tzv. onkogeni, ili ukidanjem djelovanja gena koji smanjuju snagu dijeljenja,tzv. supresorski geni. Pogreška u radu jednog ili oba gena dovodi do nekontroliranog rasta stanica u koštanoj srži. Još uvijek nije poznato što uzrokuje promjene u DNK, ali je poznato da primjena citostatika ili nekih kemikalija može uzrokovati razvoj leukemije.



	Rizični čimbenici Rizik nastanka leukemije raste s dobi, osim u akutne limfocitne leukemije gdje se bilježi najveća učestalost u dječjoj dobi. Drugi rizični čimbenici su: primjena kemoterapije, izlaganje određenim kemikalijama ili zračenju, razvoj oštećenja koštane srži - mijelodisplazija (raniji naziv preleukemija), neke genetske bolesti kao što je npr. Downov sindrom.



	Kada ne bi postojalo nikakvo negativno djelovanje čovjeka na okolinu, floru i faunu na Zemlji, pokušajte samo u svojim mislima vidjeti sveukupnost vibrirajućih utjecaja samo te dvije prostorne mreže (Hartmannove i Curryeve) i zapitajte se što će se dogoditi ako neko ljudsko biće, životinja ili biljka, redovito boravi na takvim mjestima gdje se sijeku snopovi silnica ili gdje se dvije mreže sijeku međusobno. To što ćete zamisliti već se dogodilo milijun puta u svim vremenima čovjekove povijesti i na svim mjestima na Zemlji. Zato se od postanka čovjeka do danas uz sva moguća tehnološka dostignuća današnjice nije uspjelo pobijediti maligne bolesti samo zato što se problemu prostornih energetskih mreža, strujanju energije kroz snopove silnica tih mreža i patogenom utjecaju na stanice živih organizama, nije pridavao onaj značaj koji one zaslužuju, već se u mnogobrojnim slučajevima utjecaj tih mreža na zdravlje čovjeka i svih drugih živih bića čak i u cijelosti negirao i to od akademski obrazovanih ljudi. Svaki onaj čovjek koji ne prihvaća utjecaj samo te dvije prostorne mreže, pored svih drugih patogenih utjecaja koji još postoje, svoj život prepušta “slučajnosti.” Dr. Hartmann je nakon 25.000 medicinskih eksperimenata u svojem znanstvenom radu napisao sljedeći zaključak: “Na mjestu gdje je spavao bolesnik od karcinoma, mjerenjima se može otkriti vrlo opasna geopatogena točka na kojoj nitko nikada ne smije duže sjediti ili spavati. Ako se ta točka ne neutralizira, nakon nekoliko godina u tom će se prostoru iznova pojaviti novo kancerozno oboljenje.”





	Dogovorite besplatnu detekciju zračenja na tel: 091/789 35 02