Rak jetre

Jedini mjerimo sve vrste zračenja


	Duža izloženost kompleksnom utjecaju štetnih zračenja izuzetno remeti energetsku strukturu bioloških sistema, a to se odražava tako što dolazi do pojava različitih oboljenja kako psiho-mentalnih tako i fizičkih. Dugi utjecaj štetnih zračenja kod slabije građenih osoba, dovodi do pojave najtežih oboljenja, pa čak i do smrti.

		Osoblje profesionalno izloženo zračenju u usporedbi sa svojim kolegama bez utjecaja tog zračenja, imaju skoro 7 puta veću vjerojatnost dobivanja raka koštane srži i limfocita, a više od 4 puta veću vjerojatnost razvoja tumora tiroidne žlijezde. Mlađe osobe između 20 i 30 godina imaju 55% veći rizik da dobiju rak.

Duža izloženost organizma utjecaju geopatogenih zračenja, može izazvati ozbiljan poremećaj elektromagnetnog polja što dovodi do poremećaja elektromagnetnog svojstva krvi. Na mjestima gdje su prisutna geopatogena zračenja često je izuzetno uvećan elektrostatički naboj, koji može utjecati na pojavu depresija, agresivnosti, glavobolja, srčane smetnje i dr..

Niskofrekventni vibracioni nivoi geopatogenih zračenja, izrazito su opasni po jajne, moždane i stanice krvi, kao i po koštanu srž.

Jetra su najveći organ u tijelu. Nalaze se iza rebara, u gornjem desnom dijelu trbuha. Imaju dva dijela – desni i lijevi. Jetra obavljaju mnogo funkcija važnih u očuvanju zdravlja čovjeka. Tu se pročišćavaju otrovne tvari iz krvi. Jetra proizvode enzime i žuč koji pomažu razgradnju hrane. Ona također pretvaraju hranu u supstance korisne za život.
Zloćudni tumor jetara javlja se razmjerno rijetko kao primarni tumor, no često su jetra sijelo metastaziranja raka iz drugih organa. Primarni tumor jetara, na koji se odnosi ovo poglavlje, može izgledati kao čvor koji veličinom raste i tek se kasno širi u druge dijelove jetara ili pak odmah od početka raste u obliku više čvorova ili mreže u cijelim jetrima. Takav drugi oblik raka češći je u ljudi koji boluju od ciroze jetara.


	Postoji nekoliko čimbenika rizika za koje se zna da pogoduju nastanku raka jetre. Najvažniji je čimbenik rizika kronična infekcija jetara virusom hepatitisa tipa B ili C.Rak jetara može se razviti puno godina nakon infekcije virusom.


	Ciroza jetara drugi je važan čimbenik rizika.

Ciroza je bolest koja nastaje kad su stanice jetara uništene i zamijenjene ožiljkastim tkivom. Može nastati zbog prekomjernog uživanja alkohola, nekih lijekova ili kemikalija, kao i zbog zaraze nekim virusima ili parazitima. Oko 5% ljudi s cirozom jetara oboljet će od raka. Prekomjerno uživanje alkohola znači više od dva pića dnevno za muškarca i jedno za ženu (čaša vina, pola litre piva ili 0,3 dcl žestokog pića). Pušenje također povećava rizik oboljenja.

Plodovi nekih biljaka (kikiriki, kukuruz, brazilski oraščići, orasi, lješnjaci, neke žitarice) mogu biti zagađeni aflatoksinom. To je snažan otrov, proizvod jedne gljivice, koji je potencijalni karcinogen za rak jetara. Često se nalazi u proizvodima iz Azije i Afrike, posebno ako nisu prošli stroge sanitarne kontrole. Snažni su karcinogeni i vinil klorid i thorium dioxid (Thorotrast). Vinil klorid se rabio u proizvodnji plastike, a Thorotrast se nekad koristio kao kontrast pri radiološkim pretragama.

Arsen je također potencijalno otrovan i zna se naći u pitkoj vodi u nekim krajevima.
Muškarci obolijevaju dva puta češće od raka jetara. Ljudi u čijoj je obitelji već bilo oboljelih, također imaju povećan rizik da obole.

Rak jetre je bolest pretežno starije populacije, najčešće u dobi preko 60 godina.
Tegobe se rijetko javljaju u ranim stadijima bolesti, pa se rak jetara često zove i “tiha bolest”. Kako tumor raste, najčešći su simptomi: bol u gornjem desnom dijelu trbuha, koja se može širiti u leđa i prema ramenu, naticanje trbuha, gubitak težine, gubitak apetita i osjećaj punoće trbuha, opća slabost, izražen umor, žutilo kože i očiju te tamna mokraća zbog povećane količine bilirubina, povišena tjelesna temperatura, mučnina i povraćanje. Iako ti znaci nisu karakteristični samo za rak, oni govore u prilog moguće ozbiljne bolesti jetara te zahtijevaju pregled liječnika.

Pretrage kojima će liječnik procijeniti radi li se o raku jetara uz fizikalni pregled i osnovne krvne laboratorijske testove, jesu ultrazvuk jetara, kompjutorizirana tomografija (CT) jetara, u nekim slučajevima još magnetna rezonanca ili scintigram jetara. Slijedi biopsija (uzimanje uzorka tkiva koji će se pregledati pod mikroskopom), najčešće ubadanjem igle u tumor izvana, pod kontrolom ultrazvuka ili uz pravljenje malog otvora na koži i uvlačenjem sonde putem koje se uzima uzorak. U nekim se situacijama uzorak uzima odmah pri operaciji, koja je istovremeno i dio liječenja.Liječenje raka jetara ovisi o proširenosti (stadiju) bolesti, o dobi bolesnika, općem zdravstvenom stanju i kondiciji. Cilj je liječenja ukloniti tumor, no to je moguće postići samo ako se tumor može kirurškim putem odstraniti u cijelosti. Kada to nije moguće, pokušava se spriječiti ili usporiti dalji rast tumora i smanjiti tegobe, što se naziva palijativnim liječenjem.

Metode su liječenja tumora, uz klasičnu operaciju, i zračenje te kemoterapija. Kod raka jetara kemoterapija se često primjenjuje na poseban način, direktnim davanjem lijeka u žile jetara ili čak samoga tumora. To se postiže uvlačenjem katetera kroz žilu noge, preko trbuha do u glavnu žilu jetara i onda selektivno, točno u najbližu žilu koja hrani tumor. Često se pri tome daje citostatik, koji će direktno uništavati tumorske stanice, i uz to drugi lijek, koji začepljuje žilu tako da se tumor iz nje više ne hrani. Taj se postupak zove kemoembolizacija tumora i u liječenju lokaliziranih (samo u jetrima) tumora njime se postižu dobri rezultati.